Ogulin

Zemljopisni položaj ogulinske udoline smještene na prijelazu iz Gorskog Kotara u Liku, obilježio je i način života Ogulinaca i njihov osjećaj regionalnoj pripadnosti – tipično ni Gorski Kotar ni Lika. Ta samosvojnost najbolje je izrečena pjesmom koju je uglazbio Ivan pl. Zajc

"Sinci smo Kleka, vilina jeka, svoji na svom...".

Od prvog pisanog spomena, Ogulin je bio i ostao administrativno, kulturno-obrazovno, gospodarsko, zdravstveno, vjersko, vojno-obrambeno i prometno središte šire regije.

Duh pitomog gradića ugodnog za život njeguju Ogulinci i danas. Ponosni na ostavštinu svojih predaka, pažljivo čuvaju sve vrijednosti i prenose ih na svoje potomke.

Oduvijek su veliku važnost pridavali okupljanju i želji za zajedničkim napretkom. Poseban ponos izaziva duga tradicija djelovanja Planinarskog društva "Klek" i Pjevačkog društva "Klek".

Folklornu tradiciju od zaborava čuvaju kulturno-umjetnička društva: KUD "Klek" Ogulin i KUD "Sv. Juraj" Zagorje Ogulinsko.